Uspomene trebamo vući za sobom,starim brigama okrenuti leđa i napokon potražiti sreću..
Koliko krivoga napravimo u jednom danu. U jednom tjednu.. mjesecu...
A što je s cijelom godinom? Toliko toga ostavimo iza sebe. Loše i dobro nam se vrti po glavi..često se pitamo što nam se dogodilo.
Ja baš razmišljam o prošloj godini..
Možda nije sve bilo onako kako sam zamišljala kada sam imala tek par godina. Možda nisu svi ljudi ostali ono što su mi bili prije. Možda se toliko stvari dogodilo, okrenulo i povrijedilo.
No, što ja sad imam s time? Ne mogu se vratiti npr. u deveti mjesec i napraviti stvari drugačije? pa mi je onda bolje da o tom i ne razmišljam..
Mogu neke stvari drukčije gledati, drukčije prihvaćati i promijeniti svoje postupke, no uvijek ću ja ostati ja .Kao i svi mi. Ne postoji taj čovjek koji se promijenio u životu skroz. On se može fizički izmijeniti i može svojim postupcima navesti da pomislimo i prihvatimo to da je drugačiji, no on zna negdje duboko u sebi da je to on, i da će kad tad opet pokazati svoje prave osjećaje... pravo lice...
Prije su me slavlja Nove godine i ta sva novogodišnja euforija više navodila da razmišljam o još jednoj godini ispred mene i o još jednom razdoblju od 365 dana iza mene. No sada je drugačije. Sada mi to jutro u novoj godini (nije bitno kojoj) bude obično jutro, uopće se ne osjećam drugačije, neki kažu sad smo stariji,na mene to nema neki utjecaj..ja sam sebi uvijek ista...nisu godine najbitnije... :)
Svaka godina mi sve brže i brže prolazi..Naravno da se nadam da će mi sljedeća godina biti dobra, ne mogu reći bolja od prošle jer jednostavno se nemam na što požaliti. Niti imam prava niti razloga. Jer mnogima nije bila laka, mnoge je potukla i spustila najniže što je mogla. No eto ih i dalje tu, nisu dopustili da ih slomi do kraja, već se i dalje bore. Tako i trebaju jer kažu da nakon kiše dolazi sunce. Istina ne uvijek taj tren, no dođe makar dva dana kasnije. I to sunce nas treba držati i poticati da se dalje borimo. Ne dopustiti da nam slomi ni dušu ni tijelo..
Jer udarac možemo primiti dva puta.. tri puta. Četvrti put smo možda već i slomljeni, no rane zarastaju s vremenom. Ono liječi sve. I pruža nam nove vidike i nove prilike koje treba iskoristiti na najbolji i najpametniji način.A ne se prepustiti boli da nas gazi i da nas uništi, već vjerovati u ono "bolje sutra".
Ma koliko god nas uništavali problemi danas, sutra se možda dogodi nešto lijepo što će nas obradovati i natjerati da zaboravimo na sve loše. Možda se pojavi nešto ili netko što će nam pružiti ruku i podići nas.
Kao što su u moj život u zadnjih nekoliko godina ušli važni ljudi. I moji stari prijatelji su tu, nismo se rastali.Ja ću uvijek biti zahvalna svima koji su bili uz mene, koji mi leđa nisu okrenuli. I njima želim bolju novu godinu, da uživaju, da se vesele i da osjete pravu i istinsku sreću. . .Ma iskreno i od srca to želim i onima koji su me tračali,ogovarali...koji imaju nešto protiv mene-nisu oni krivi što nemaju svoj život,pa se bave tuđim... :))
Ne smijemo biti glupi i dopustiti da nas problemi uništavaju kada možda moramo biti najjači... Ako netko i nije dobio ono što je želio u ovoj godini,neka ne odustaje-ima još vremena do kraja 2009. A ako vama koji želite više ipak ova godina ne daruje ono što želite...strpite se jer ispred nas je nova i cijela godina dana u kojoj možeš promijeniti mnogo toga, u kojoj se možeš drugačije postaviti i drugačije postupiti. O kojoj možeš sada razmisliti prije nego išta krivo učiniš da ne ponoviš stare greške. Zaboravi stare uspomene i skroji si svoju sreću i godinu s kojom ćeš na kraju biti zadovoljan...
Koliko krivoga napravimo u jednom danu. U jednom tjednu.. mjesecu...
A što je s cijelom godinom? Toliko toga ostavimo iza sebe. Loše i dobro nam se vrti po glavi..često se pitamo što nam se dogodilo.
Ja baš razmišljam o prošloj godini..
Možda nije sve bilo onako kako sam zamišljala kada sam imala tek par godina. Možda nisu svi ljudi ostali ono što su mi bili prije. Možda se toliko stvari dogodilo, okrenulo i povrijedilo.
No, što ja sad imam s time? Ne mogu se vratiti npr. u deveti mjesec i napraviti stvari drugačije? pa mi je onda bolje da o tom i ne razmišljam..
Mogu neke stvari drukčije gledati, drukčije prihvaćati i promijeniti svoje postupke, no uvijek ću ja ostati ja .Kao i svi mi. Ne postoji taj čovjek koji se promijenio u životu skroz. On se može fizički izmijeniti i može svojim postupcima navesti da pomislimo i prihvatimo to da je drugačiji, no on zna negdje duboko u sebi da je to on, i da će kad tad opet pokazati svoje prave osjećaje... pravo lice...
Prije su me slavlja Nove godine i ta sva novogodišnja euforija više navodila da razmišljam o još jednoj godini ispred mene i o još jednom razdoblju od 365 dana iza mene. No sada je drugačije. Sada mi to jutro u novoj godini (nije bitno kojoj) bude obično jutro, uopće se ne osjećam drugačije, neki kažu sad smo stariji,na mene to nema neki utjecaj..ja sam sebi uvijek ista...nisu godine najbitnije... :)
Svaka godina mi sve brže i brže prolazi..Naravno da se nadam da će mi sljedeća godina biti dobra, ne mogu reći bolja od prošle jer jednostavno se nemam na što požaliti. Niti imam prava niti razloga. Jer mnogima nije bila laka, mnoge je potukla i spustila najniže što je mogla. No eto ih i dalje tu, nisu dopustili da ih slomi do kraja, već se i dalje bore. Tako i trebaju jer kažu da nakon kiše dolazi sunce. Istina ne uvijek taj tren, no dođe makar dva dana kasnije. I to sunce nas treba držati i poticati da se dalje borimo. Ne dopustiti da nam slomi ni dušu ni tijelo..
Jer udarac možemo primiti dva puta.. tri puta. Četvrti put smo možda već i slomljeni, no rane zarastaju s vremenom. Ono liječi sve. I pruža nam nove vidike i nove prilike koje treba iskoristiti na najbolji i najpametniji način.A ne se prepustiti boli da nas gazi i da nas uništi, već vjerovati u ono "bolje sutra".
Ma koliko god nas uništavali problemi danas, sutra se možda dogodi nešto lijepo što će nas obradovati i natjerati da zaboravimo na sve loše. Možda se pojavi nešto ili netko što će nam pružiti ruku i podići nas.
Kao što su u moj život u zadnjih nekoliko godina ušli važni ljudi. I moji stari prijatelji su tu, nismo se rastali.Ja ću uvijek biti zahvalna svima koji su bili uz mene, koji mi leđa nisu okrenuli. I njima želim bolju novu godinu, da uživaju, da se vesele i da osjete pravu i istinsku sreću. . .Ma iskreno i od srca to želim i onima koji su me tračali,ogovarali...koji imaju nešto protiv mene-nisu oni krivi što nemaju svoj život,pa se bave tuđim... :))
Ne smijemo biti glupi i dopustiti da nas problemi uništavaju kada možda moramo biti najjači... Ako netko i nije dobio ono što je želio u ovoj godini,neka ne odustaje-ima još vremena do kraja 2009. A ako vama koji želite više ipak ova godina ne daruje ono što želite...strpite se jer ispred nas je nova i cijela godina dana u kojoj možeš promijeniti mnogo toga, u kojoj se možeš drugačije postaviti i drugačije postupiti. O kojoj možeš sada razmisliti prije nego išta krivo učiniš da ne ponoviš stare greške. Zaboravi stare uspomene i skroji si svoju sreću i godinu s kojom ćeš na kraju biti zadovoljan...
Nema komentara:
Objavi komentar