Osjećaji u Nama

Svijet nikad neće biti bolji . . .
Čemu se pitati to kada nećemo vječno biti ovdje. Otići ćemo odavde, svojom voljom ili ne. Zašto se ubijati tim nekim pitanjima na koje nećemo dobiti odgovore nikada. Zar ne bi bilo pametnije da se sad brinemo što radimo? Trebamo sada gledati na svoje postupke, i njihove posljedice. Koje su toliko puta tako bolne i toliko nas čine jadnima (ponekad).. No, tada je gotovo, tada više nema povratka. Zašto bi ja sada trebala doći i derati se: "Zašto je svijet takav? Zašto je tako okrutan?" kada jednostavno odgovor neću dobiti. Prije da će me netko lupiti po glavi i reći da ušutim. Kakva je korist od živciranja, od gubljenja živaca koje neke ljude stoji života. Neke osobe dovede do ludila, do toga da se izbezume i izgube. Izgube smisao života. . .
Sada kada tu pišem cijelo vrijeme mi se po glavi vrte mlađe i nestabilnije osobe. No, često to nije tako. I dalje pričamo u prazno i čekamo da prođe ta žuta minuta i da dalje živimo, jer se nadamo da će se život do kraja popraviti, da će biti bolji. I istina imamo više vremena i snage za to. No one starije osobe, već davno izgrebane i pune rana i ožiljaka koji nikad ne zacijele , često nemaju više snage. Iako ih tada guraju možda samo one uspomene i sjećanja, ponekad ne ide dalje,ali oni tada učine nešto...
Oni stanu iza svojih riječi kada izgovore da ne mogu dalje. Nisu to samo glasovi koji ispuste koje onda vjetar ponese, već su to prave riječi koje se ostvare. I eto, kuda ih sve to onda odnese? A nitko nije rekao da im možda sutradan ne bi bilo dobro. Takve osobe će sigurno sresti nekoga tko bi im postao glavni oslonac u životu . . .

Na to samo mogu reći -Treba živjeti dalje...
Istina, sve boli, sve ostavlja rane na nama . Možda mi dopuštamo previše da nas udaraju riječi i tuđi postupci. Sve nas polako ruši i uništava, no postoji li nada među nama? Znam, kurva je, no možda je treba prihvatiti. Stvari treba prihvatiti onakve kakve jesu.. Ne smijemo gubiti snagu, već je skupljati kako god znamo. I gdje god znamo pronaći izvore energije koji će nam dati snage za dalje. Možda je to za nekoga samo smiješak ili zagrljaj. A možda je nekome potrebno više. Takva osoba neka traži posvuda, neka se trudi, neka poželi biti sretan! Neka poželi živjeti život kakav zaslužuje, bez patnje i mučenja. samo ne treba nikad odustati od toga... jer ŠTO NAS NE UBIJE,SVAKAKO NAS OJAČA...