utorak, 14. srpnja 2009.

Kako vrijeme prolazi mnoge stvari iz naše prošlosti ostaju iza nas... Ja u svojoj prošlosti imam svega i zanimljivo i ružnog,tužnog..bilo je to lijepo vrijeme-makar ono provedeno s prijateljima. To su ljudi s kojima sam dijelila svašta... S tim ljudima sam nekada davno imala neku "vezu".. nije da se mi danas ne poznajemo,ali jednostavno nije to više to..htjeli to neki priznati ili ne... Prije nije bilo dana da se ne vidimo,ne čujemo-jednostavno smo bili tu... MI... sami na svijetu... I to su bili dani u kojima su razne stvari imale razne važnosti... Dani koji su nestali negdje u prijevodu, trčeći za fakultetom, poslom... novim ljudima. Upoznavajući nove ljude... stari su ostali negdje... Možda ne posve izbrisani... ne posve zaboravljeni... ali spremljeni u knjigu povijesti koja će se nekad ponovno učitati...VALJDA....
Ja mislim da susret s tim starim ljudima na starom mjestu s istom točkom (razgovorima,tračanjem itd...)..., ali u nekom drugom vremenu budi sjećanja. Budi volju za ponovnim vraćanjem u "taj svijet".Iako sumnjam da to može biti kao prije...sumnjam da bi bilo onako dobrooo...jer to je bilo tad i ne vjerujem da će se više ponoviti.Jedno vrijeme želim to sve nazad,onda ponekad se osjećam staro i umorno i onda vidim da svi oni mladi "borci" koji su nas nekad gledali sa sjajem u očima, sad negdje daleko ispred nas.. I onda se pitam ima li smisla razmišljati vratit se tu-krenuti sve ispočetka... ili ipak naše iskustvo ima neko značenje...Nekad se pitam gdje bi bila da sam ostala s njima... da nas život nije odveo u neku skroz drugu stranu...
I dosta godina prođe... vrijeme izliječi neke stvari... neke prebriše... neke samo gurne ispod tepiha s namjerom da ih nekada ponovno pronađemo... možda da ponovno budemo sretni kada se vratimo... vratimo na početak... na mjesto s kojeg smo krenuli i ne bojimo se ponovno krenuti s tog istog mjesta...
Davno sam sama sebi rekla da ću se prestati baviti stvarima koje radim tek onda kada mi te stvari postanu obveza, a ne gušt. I zbog toga danas sve radim iz gušta.... Neke stvari koje su mi bile bitne... koje su mi bili drage, prestala sam raditi zbog nekih važnijih stvari....možda je došlo vrijeme da te stare stvari postanu ponovno važne. Možda je došlo vrijeme da ponovno uđem u neki svoj svijet. I znat ću da mi je gušt jer sam u tom svijetu zbog sebe, a ne zbog drugih.... A ovi "stari prijatelji"-koji mi i dalje možda previše znače- vidjet ćemo kad se pogledamo oči u oči....

Nema komentara:

Objavi komentar