srijeda, 10. lipnja 2009.

Ne dozvoljavam NIKOME i NIČEMU da me slomi..
Ali, postoji nešto tu i tamo što me oneraspoloži i čini da moje misli odlutaju u nedogled..
Nekad mi se čini da ne pripadam u neko društvo.. Dok sjedimo na kavi običnim danima uvijek su tu neke lijepe "pričice"..planiranje vikenda ili sl.
Ali kad te iste ljude pogledam subotom u gradu,TO VIŠE NISU TI DRAGI MI LJUDI,JA TE LJUDE (prijatelje) ne poznajem..Čini mi se da se sve mijenja subotom (jel tom kriv alkohol,ili jednostavno ti ljudi glume nešto što nisu to još nisam uspjela otkriti)..Ali to me jakoooo živcira..Tad se sve u meni trese u samom temelju i svijet se ljulja sa mnom jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram da poštujem sebe..."-tako da se najradije pravim ili da ih nisam skužila ili da ne vidim i ne čujem da "pljuju" i po meni..dok su mi dane provedene na kavi pričali o svojim problemima..i uvjerili me da smo stvarno pravi prijatelji...E TAKVIMA PORUČUJEM DA IH SVE SKUPA NABIJEM NA ONU STVAR..DA SE POČNU PONAŠATI KAO LJUDI-KAO ODRASLI LJUDI..JER TKO VISOKO LETI-OBIČNO NISKO PADA,a kad oni budu ti koji su pali-opet će trebati nas obične ljude...ali će biti kasno-BAR U MOM SLUČAJU...
Po tom osjećam da ne pripadam tu...među takve... Jednostavno ne mogu raditi neke stvari koje oni mogu...
Ne mogu stalno psovati i vrijeđati druge, iako sam ponekad to radila samo da bi me prihvatali..ISKRENO SE KAJEM ZBOG TOGA...

Postoje dva svijeta na ovoj planeti. Jedan svijet je svijet "savršenih" ljudi koji imaju sve... Ili da kažem onih koji su-SAMO JAKI NA RIJEČIMA...
U drugom svijetu ljudi su normalni, nesavršeni, razumljivi...taj svijet mi se više sviđa jer se ne želim predstavljati nečim što nisam..oni koji uživaju u tom (a znam ih jakoooo puno) neka samo izvole..ako im to stvara zadovoljstvo...

Nema komentara:

Objavi komentar