Nema više boja u mom životu, sve je sivo...
Vjerovala sam u lijepe stvari, mislila da nam se sreća uvijek smiješi, ali nije tako... Jednostavno, nisam ja zato, nije to za mene i odustala sam od nečega... Vjerovatno ću se kasnije kajati i govoriti da je taj postupak bio greška, možda ću i patiti, al' neka proći će, kao što sve u životu prolazi...
O prijateljstvu neću ništa posebno pričati jer sam dovoljno razočarana u taj pojam i u ljude koji su mi se predstavljali kao prijatelji... Moram naučiti birati osobe koje će me okruživati, moram spriječiti da mi neke osobe brzo postaju drage, moram se totalno opametiti što se tiče prijateljstva...Bilo je i vrijeme da donesem ovakvu odluku..Prema svima budem dobra,pomažem ako kom zatreba..i na kraju me toliko razočaraju da ih poželim zadaviti..
Najviše me muči jedna osoba-ŽENSKA..Boli me njeno mišljenje.. Ne mogu shvatiti njeno ponašanje...Uvijek sam bila uz nju,što god je trebala ja sam napravila..bila sam joj desna ruka..pa zar ona nebi trebala uvijek biti uz mene, davati mi podršku, razumjeti me, pomagati mi.. ali ona rijetko kad takvo nešto radi. Samo zna da mi prigovara, da traži i najmanju grešku u mom ponašanju kako bi mi to odmah nabila na nos..Nekad je onakva kakva bi trebala biti, ali to ne traje dugo.... Ali bez obzira na sve ja joj poručujem-da se i dalje nadam da će biti bolje...
Jer se neke stvari ne zaboravljaju preko noći..
Nema komentara:
Objavi komentar