Bojim se..
Vjetar hladni budi me iz sna,
zbunjena i snena pitam se gdje sam to ja?
Još uvijek u svijetu svome živim
i nikoga za suze ove ne krivim.
Znam da voljeti te nisam smjela,
ali oku tvome reći ne nisam htjela.
U jednoj noći bez dodira postao si mi sve,
tada bili smo slobodni i imali iste sne,
ali sudbina se pobunila
i snove pomutila...
Od tada se bojim za tebe da ne postojim,
bojim se da me ne voliš i da srce moje lomiš.
Trebam osmjeh tvoj u tami, da budemo malo sami,
Da ti kažem koliko te volim cijelim srcem svojim...
Golubica bijela leti svoj posljednji let,
zajedno nas vodi u neki sretniji svijet.
Kada ljubav zovem imenom tvojim
tada nemam više razloga da se bojim...
Nema komentara:
Objavi komentar