srijeda, 10. lipnja 2009.

Muškarci su najjači kad žena kuka, moli, plače... Ima nešto u toj slatkoj moći kad znaju da su prvi i jedini... Onda im je sve lako: ne podići slušalicu, ne odgovoriti na sms, inatiti se, smijati se na vaš račun... Nekim muškarcima poniziti ženu je toliko lako..Lako i spontano. Kad su oči žene zamagljene suzama, onda je muškarac taj koji ne vidi jasno... jer mu ponos zamagljuje vid, a prekomjeran ponos, znak je sitne duše...Oni uvijek misle da su dovoljni sebi sami.. ALI TU SU IPAK JAKI SAMO NA RIJEČIMA...
Takvi "tatini sinovi" ismijavaju sve slabije od sebe,ismijavaju dečke s osjećajima..ali kad-tad im se to odbije od glavu.. Nisam bahata i ne želim biti lažno skromna da se kunem kako me takav prizor nebi digao u nebesa... Jer mrzim nepravdu,mrzim takve ljude koji misle da su najbolji,najjači..najljepši-dajte spustite se na zemlju..TKO VISOKO LETI-OBIČNO NISKO PADA.. Dečki koji znaju pustiti suzu nisu slabići, oni su samo ljudi.. To je moje mišljenje koje nitko neće promijeniti,a takvom dečku u mojim očima ne pada snaga..

Ratna tehnika žene je takva da i kad se odriče borbe ona ipak pobjeđuje.

Ponos raste... Zadovoljstvo raste... I neka imam sitnu dušu prema nekome koji je ljubav prema meni iskazivao u milimetrima..koji zbog mene nikad nije pustio suzu.. Žao mi je samo što u životu moramo upoznati takve ljude,ali očito je istina DA SE NA GREŠKAMA UČI..ja sam hvala Bogu naučila...

Nema komentara:

Objavi komentar