Često griješimo jer imamo krivo razmišljanje...recimo ovakvo-Kupio (ili kupila) bi novi auto, ali me strah da ga ne razbijem... Oženio (udala) bi se, ali me strah da me žena(muž) ne ostavi... Digao bi kredit, ali me strah da ne ostanem bez posla... Otvorio bi firmu, ali me strah da ne propadnem... Otišao bi u inozemstvo, ali me strah kako ću se snaći... Zato sada idem autobusom na slabo plaćeni posao, nemam ženu(muža), živim kao podstanar, sam(sama)... u istom gradu već godinama... i zato sam tužan/tužna i depresivan/depresivna... što da napravim?
Tako je lako drugom dati savjet, a tako teško sam napraviti korak... teško je riskirati i snositi posljedice.... možda pobjediti, a možda i izgubiti...Trebamo uvijek pronaći pravi trenutak i pravo rješenje za sve ..reći ono što trebamo. ... Recimo-dečki (sramežljivi) izbjegavaju prići curi koja im se sviđa...to je greška,trebali bi otiđi.. zgrabiti je i poljubi .... šanse su 50:50.. ili će biti tvoja ili ćeš dobiti jednu preko ušiju... preživjeti ćeš, a u oba slučaja ćeš znati na čemu si...
Tako treba živjeti.. u nadi da ćemo preživjeti 1000 godina... da smo vječno tu. .. samo oni koji imaju petlje uspjevaju ili propadaju... ali bar su probali... i bar znaju...
Ponekad imamo osjećaj da možemo sve na svijetu... Ponekad se osjećamo tako prazni. Zavidimo ljudima na detaljima u njihovom životu, al ne vidimo širu sliku... Vidimo tugu...treba da vidimo sreću i pokušavamo sebe natjerati da napravimo nešto čime bi bili zadovoljni... bez obzira što i koliko to teško bilo...
Jednostavnije je ići niz rijeku nego se boriti-ali zato i jesmo tužni,depresivni i sl. povucimo crtu i napravimo taj rizik koji će pokazati kako će biti -nekad možda bolje,nekad gore...ali bilo bi nešto...nešto bi se događalo... :)
Nema komentara:
Objavi komentar