Zar je tako teško u oči me pogledati,
a zajedno smo prošli mnogo toga?
Ti sada kao da se stidiš što si bio dio života moga.
Reci mi, jesam li skrivila štogod?
Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti.
Tebi to sada ne znači ništa,
ali mene će srce zbog tebe uvijek boljeti.
No, da me nisi volio, to ti ne vjerujem.
Jer oči tvoje nikada ne lažu.
A da sam ti bila draga
i svi naši prijatelji kažu.
Zato makar zbog onog što smo imali
poneki put osmijeh mi pokloni
da bar on na jedan trenutak
sve brige koje me tište nakratko otkloni...
Jednom kad ti srce puknuti hoće,
pa pomisliš da ćeš umrijeti od samoće,
kad ti se svake noći prsa stegnu
i misli ti isti čas pobjegnu,
kad ti se tvoja pogreška osvećuje,
a ljubav te više ne usrećuje
i tada izgubiš nadu,
nađeš se sam u velikom gradu.
Jednom kad ti se pred oči uspomene sliju,
a tuđi te poljupci više ne griju,
kad te sreća više ne bude htjela,
kad te zaboli svaki kutak duše i tijela,
kad te ljubav i nitko više ne bude tješio
i kad shvatiš da si pogriješio
tada sjeti se mene,
ljubavi izgubljene...
Nema komentara:
Objavi komentar