ZAR JE VOLJETI GRIJEH? :Uvijek predvečer ostavim otključana vrata, možda se jednom sjetiš gdje ja živim. Jer još dio si mene ko' što je minuta dio sata i više ne znam koga da zato krivim. Uvijek u podne postavim stol za dvoje, natočim vino u dvije čaše. Nazdravim sama, ali i u ime tvoje, za sve ono što se nekad zvalo "naše". Uvijek ljudima pričam o tebi, kao da si i danas tu. I nikada drugima priznala ne bi, da sa sobom odnio si moju sudbinu. Svakoga dana o tebi maštam, samo lagano sklopim oči. I već vidim sliku kako ti praštam, za sve uplakane noći. Uvijek se nasmijem jako, kad se sjetim tvojih riječi. I bilo bi stvarno lako, da je istina ono što pričao si mi o sreći. Uvijek se pitam zašto baš ti? Zašto si baš morao biti taj? Slomio si mi život u trenu,ali uvijek ćeš ostati moj prvi i vječno ćeš mi biti u krvi...
Nema komentara:
Objavi komentar