ZAŠTO SREĆA KRATKO TRAJE???Život više ne može biti ni pet sati dobar. Mora se nešto dogoditi, mora nas nešto spustiti. Teško je biti sretan duže vrijeme. No zašto je to tako? Do sad sam stalno bacala optimistične riječi, našla sam kakve-takve odgovore na pitanja, no sad nemam jednostavno ni snage niti volje za tim. Znate kada više nemate nikakav poticaj, nikakav poseban cilj? Znate ono kada se po cijele dane smijete, i pričate, a unutra kipite? Znate onaj osjećaj kada gledate sve oko sebe i drago vam je što su sretni, te im ne želite kvariti raspoloženje sa svojim "problemima"? Znate kada jednostavno više ne znate što sa sobom?? Eh da, nije lako, nimalo. Sve je dobro, sve se gura nekako, a vi jednostavno ne možete naći neki dobar razlog da se duže vrijeme smijete i zabavljate. Nekako vas jedna mala riječ ubije, jedan bezazleni postupak vas prebaci i okrene. Čudno stanje u kojem se čovjek može naći. Kako izaći? Znam jedno samo. Ne treba na silu, ne treba čovjeka tada gurati da se razveseli, da se trgne. On sam to mora shvatiti, sam mora odlučiti kada će se vratiti na ovaj svijet. Jer takve "faze" su česte, no puno puta i kratkotrajne. Na sreću stvarno, jer teško je kada je netko takav, kada misliš da nema veze s ovom stranom svijeta, imaš osjećaj kao da je stalno u nekom svom filmu. Teško mu pomoći, dozvati ga na Zemlju. Do sad sam gledala kako su drugi takvi, no sada imam osjećaj da sam se našla u takvoj situaciji. Ne znam da li je to, ne znam da li mi se samo čini, no nešto me muči, postoji problem. . .veliki problem-koji me zabrinjava.. Toliko volim neke ljude, jedino mi oni nešto znače, samo zbog njih vrijedi ići dalje, boriti se.Zato se ne predajem..VJERUJEM U BOLJE SUTRA....JA TO MORAM,MOGU I HOĆU... :)
Nema komentara:
Objavi komentar