Osjećaji u Nama

Pokažimo osjećaje-ipak smo mi samo ljudi...♥

Pitam se da li je naivnost i dobrota mana ili vrlina?
Zamislite mladu osamljenu osobu bez pravih prijatelja. Tužnu, spuštene glave kako ide sama kroz život. I tada se pojavi neko novo nasmijano lice koja ti skida sve s neba, koje ti se otvori i sve probleme govori. Tada osoba pomisli da je napokon naišao netko kome je stalo do nje, netko tko će biti tu u svakom trenutku i tko neće razočarati. Druže se, smiju i plaču zajedno. Provode sve svoje slobodno vrijeme u veselju i sreći. Pomisli čovjek: " Napokon imam nekoga, napokon nisam više sam, tužan i osamljen...

I onda jednog dana sve se raspadne bez jasnog razloga, tvoj "prijatelj" ti se nasmije u facu i produži dalje. Ti ne shvaćaš ništa, stojiš i gledaš u njegova leđa dok odlazi. Što se događa? Što sam krivo napravio? Što ne valja? Nije ti jasno ni tada ni kasnije. Samo možeš zaključiti da je sve to bila maska. Da je sve to bila laž, iskorištavanje i uzalud iskorišteno vrijeme. I opet ostaje samo tužna osoba. S očima punih suza i dušom koja boli. Sve više i više. Da li je to sada zbog toga što je opet upao u nečiju zamku ili zato što je opet sam. Mora opet ispočetka, što je najgore, treba opet vjerovati u život i sreću. A to nije lako nakon svih izgubljenih stvari, nakon tolikih neuspjelih pokušaja da bude sretan i da uživa bar nakratko. U takvim trenucima je potreban optimizam, ali najviše od svega je potrebna upornost i neki mir koji sam sebi trebaš stvoriti da bi bio u stanju ići dalje. Kažu teško je to, no s jakom voljom i snagom ništa nije teško. Treba stvoriti neki cilj i gledati ravno u njega bez okretenja iza. Sve što je iza tebe je prošlo i vratiti se ne može, te za tim nemaš razloga niti žaliti niti pokušati promijeniti jer ne možeš. Trebaš dignuti glavu i sve sa ponosom priznati, sve svoje pogreške i dobre stvari. Ipak si to ti učinio, ipak je sve to tvoje djelo i neki ga pamte,no do promjena neće doći. I baš zbog stvari zbog kojih ti je žao, treba gledati naprijed i paziti da opet nešto takvo ne napraviš, da se opet ne spustiš na taj nivo.
Treba ostati pri zemlji i razmisliti prije nego što nešto učiniš. Jer samo jednim postupkom za koji misliš da je bezazlen, možeš povrijediti nekoga ,a da nisi ni pomislio na to. Zato čovjek ima mozak, zato čovjeka nazivaju razumnim bićem sa srcem, da bi mogao razmisliti o posljedicama i da bi mogao obratiti pažnju na druge, te da im pokaže malo razumijevanja i ljubavi.
Jedan smiješak, jedan zagrljaj će nekome dobro doći, iako ponekad posumnjaš u to da bi baš TI mogao pomoći određenoj osobi. No valja pokušati jer nemaš ništa izgubiti..