Kako je čudno kada se čovjek ili bolje rečeno, dijete, ubija s nekim sitnicama i stvarima koje ga ne bi trebale zamarati. Zar ne bi u djetinjstvu i u mladosti trebali uživati? Nasmijani biti? Toga nema više, bar ne onoliko koliko bi trebalo. Gledam u gradu i ne vjerujem. Da li postoje roditelji koje njihova djeca ne zanimaju, zar postoje roditelji koji ne gledaju kako njihova djeca izlaze van i kako se ponašaju. No ta naivnost i čista srca ih uništavaju, svatko ih uspije namamiti i prevariti. Što ostane od njih? Ostaci slomljene mlade osobe koja još ne bi trebala okusiti gorčinu ovoga svijeta. Tako se uspiju svi prevariti i stariji iskusniji ljudi također. Cijeli život gledaju i paze da ne budu povrijeđeni, da ne izvise i taman kad misle da im se to ne može dogoditi, dođe do toga. I odmah im padne na pamet to da su postali slabiji, da su izgubili kontrolu nad sobom. Zbog samo jedne stvari! Misliš si onako, pa on je odrasla osoba, ne može si dopustiti gluposti, puno toga je prošao i vidio, a na kraju ispadne drugačije. Začudiš se tome jednostavno. Ponekad smo i mi "djeca" pametnija od njih, jer često postupamo kako srce pokazuje ,a da i ne razmišljamo o posljedicama, te ispadne dobro. No kada dođe do obrnutoga, lošega, opečemo se. Zaboli... I ostanu ožiljci, no tada za sva vremena naučimo lekciju i gradimo se sami od temelja. Jer kad se jednom opečeš i u jogurt pušeš :)) Izgleda da u životu čovjek mora biti pokvaren i zloban da bi mu bilo dobro, da ga ne nasamare. Jer dobar čovjek uvijek je na početku, uvijek isponova mora trpjeti neke stvari, laži i zamke drugih. Jer uporno vjeruje u dobrotu, jer uporno pruža druge prilike i gleda dobro na ljudima. Ne prihvaća činjenicu da će ga isti čovjek razočarati dvaput, triput... Ali onaj koji te jednom iznevjeri, taj će te opet. Makar se ispričavao sto puta i klečao pred tobom da je to prvi i zadnji put, jednom će opet, nažalost... No često ljudi povrijede druge iako to ne žele. Iako im to nije ni na kraj pameti, nego im je jednostavno jezik brži od pameti, i onda nadrapaju. Voljena osoba ga gleda drugim očima, misli da je pokvaren i da mu nije stalo do nje, a zapravo je obrnuto. Tada se ruše stvari zbog jedne izgovorene rečenice i zbog jednog postupka koji je krivo shvaćen. No ljubav opet slaže kockice ako je jaka. Jer osjećaj je čudan kad voliš, kad znaš da ti je stalo do drugih i da bi sve učinio da bi sve opet bilo dobro. Boriš se za to. Jednostavno voliš. Ne daš da ti glupost uništi sreću i ono zbog čega se smiješ i zbog čega uživaš. Jer je osjećaj jači od svega i on će prijeći preko toga, spriječit će suze i bol...
Nema komentara:
Objavi komentar