Sjetite se svojih bivših "Ljubavi"...Onaj koji je izvukao neku poruku iz te "veze" govori ovako- Nije me volio dovoljno da bismo bili zajedno .Sve lijepo što je rekao-možda i je bila istina, ali to je lijepo kod njega dolazilo samo kada bi nešto trebao.. Malo me volio, malo ne.Ali to nije ljubav- Ili voliš, ili ne voliš? Nema sredine, nema malo, nema srednje, nema pola, nema stupnjeva, nema dosta, nema dovoljno. Ljubav je toliko jednostavna. Nije to stvar pa ti se sad sviđa, sutra više ne, a prekosutra je opet atraktivna. Ljubav je ljubav... poslije se razvija ili zauvijek stane...
Dečki koji vole samo pri pomisli da bi vas netko drugi mogao imati..nisu zaslužli ništa drugo osim žaljenja.. Njihove riječi-ti si moja ili ničija..zvuče jako smiješno i ta veza neće dugooo potrajati. Ali kad se odlučimo postati samo njegova draga, kad vam ljubav postane mirna, idilična i skladna, on se odjednom odljubi i više ne voli. Jer nije imao razloga voljeti.Onda mi cure same sebi postavljamo bezbroj pitanja,a najčešće-Zašto, kad sam odlučila biti samo njegova?
Čini nam se da ni ne znaju što je ljubav, da ne znaju voljeti, ne samo nas. Da ne vole ni sami sebe jer je očigledno da netko tko poštuje i voli ne bi mučio nekoga slabijeg od sebe.Ne bi lagao pa poricao... Ne bi se vraćao pa bježao.
Sjetih se ružne strane ljubavi, ovaj put sa smješkom. Jer danas jednostavno volim. Jer ne analiziram svoju ljubav. Jer volim svakim djelom svoga srca, bezuvjetno i potpuno. Jer se budim sretna. Jer imam nekog zbog koga ću štedjeti, planirati, naučiti nešto novo. JER NAPOKON IMAM LJUBAV SVOG ŽIVOTA...A SVE ZATO JER SAM NA VRIJEME OTVORILA OČI I SHVATILA NEKE STVARI...
Nema komentara:
Objavi komentar