utorak, 9. lipnja 2009.

Vjerovala sam da u svakom čovjeku postoji nešto dobro i kako svatko zaslužuje drugu priliku. Zbog tog sam razmišljanja nekoliko puta prešla preko svojih riječi koje sam tako dugo gradila. Meni je prijateljstvo sveto, kao i veza, kao brak, kao djeca... To je nešto uzvišeno što se treba graditi, neprestano "zalijevati" da bi uvijek cvjetalo. Svi mi imamo mušice,greške, ali postoje greške koje se ne dešavaju iz propusta, iz neznanja, iz povrijeđenosti, nego iz zlobe. Čiste zlobe. A čine ih isto takvi ljudi-zlobni...
No, život je škola. Povrijedimo ljude koje volimo, kajemo se i obećamo im da to više NIKADA nećemo napraviti, ali postoje ljudi koji i nas povrijede, a nisu baš toliko jaki da bi rekli oprosti jer za to ipak treba imati dušu, srce i razumjeti svoje postupke... I zato se najbolje maknuti od takvih ljudi...jer će to ponovno napraviti, jer su jednostavno takvi. Ne volim takve ljude.
Ne volim ljude koji ne znaju reći molim, hvala, izvoli, oprosti...
Dužnost bez ljubavi stvara ljutnju. Odgovornost bez ljubavi stvara bezobzirnost. Pravednost bez ljubavi stvara poteškoće. Spretnost bez ljubavi stvara okrutnost. Prijateljstvo bez ljubavi stvara licemjerje. Urednost bez ljubavi stvara sitničavost. Čast bez ljubavi stvara ponos. Vlasništvo bez ljubavi stvara bijedu.Život bez ljubavi nema smisao. - ALI, život u ljubavi je sreća i radost.
Ne volim ljude kojima je najčešći odgovor ne znam, možda, ali. (Sve je ok, ALI...uffff) Uvijek je na površini ono ALI. Dolazim do zaključka da sam prilično jednostavna osoba i da mi je tolerancija jača strana. I opraštanje i razumjevanje. Sve kod mene ima svoje zašto i tisuću zato; uzrok, svrhu, cilj, bit, početak i kraj.
Ne volim ljude koji uporno ponavljaju iste greške i onda plaču i krive druge zbog svojih grešaka. Ne volim ljude koje ne znaju donijeti odluke. Ne volim ljude koji ne stoje iza svojih riječi, koji ne poštuju tuđe vrijeme i neprestano kasne. Ne volim ljude koji se ne trude.
Volim ljude sa smješkom na licu koji me tjeraju naprijed. Volim iskrene ljude makar me njihova iskrenost pokopala 2 metra ispod zemlje. Volim odane ljude ,ljude koji uvijek nađu put kući i nikad ne grizu ruku iz koje jedu. Ja volim ljubav...

Nema komentara:

Objavi komentar