Sjedim sama i čekam zoru, sretna što sam izbjegla ovu noćnu moru. Mislim na tvoje oči snene, više nego ikad, trebam te pored mene. Gdje si sad u ovaj kasni sat, misliš li i ti negdje na mene sad? Poželiš li ponekad uhvatiti moj dlan dok zajedno čekamo novi dan? Možda nisam hrabra da te volim, za ljubav ne želim da molim, Samo ti srce želim dati Da možemo zajedno sanjati. Možeš biti glavni lik mojih snova, ne dopusti da nestane ljubav ova. Srce moje zna da ti želiš što i ja. Dok ruke tvoje grle me, ja konačno znam da sam tvoje sve...
Nema komentara:
Objavi komentar