POVRATAK...

Hodam polako prašnjavom cestom.
Nije se nimalo promijenila,ali ipak primjećujem da su danas oni klinci-gotovo odrasli ljudi..
A hoću li i na tebe naići?
Hoćeš li me se sjetiti,sjetiti se ljubavi naše i prepoznati moje lice..
U mojoj ruci tvoja slika,a negdje u sjećanju tvoj lijepi lik..
Hoću li te pronaći,hoću li imati snage za to?
Hodam polako svojom malom ulicom okruženom uspomenama..
Sjela sam na našu staru klupu.
Smislila sam jednu rečenicu..nisam imala snage zadržati je...
Pored mene je sjedio stranac..imao je lijep stas i jakooo poznat glas..
Jedno drugom bliže smo sjeli i na uho šapnuli-OPET SMO SE SRELI...