Možda ćeš jednom shvatiti zašto sam plakala tiho i bez riječi.Zašto ti uvijek želim sreću i ono što se ne može reći.
Možda ćeš jednom u mojim očima vidjeti bol i skrivenu tugu-shvati da je to zato što voliš drugu...
Postati tvojom najviše želim,živjeti trebam jer sam još mlada,možda ljubav s tobom podijelim,možda još uvijek postoji nada...
Pustite me da volim onog kog smatram životom,pustite me za tim istim idiotom,pustite me da volim jer sudbina je tako htjela,pustite me da volim iako nebi smjela...
Noću spavaju oni koji su voljeni,a budni su oni koji vole-zato mirno spavaj jer ti imaš nekoga tko je budan i tko te jako voli...
Doći ćeš u kasno doba,stajat ćeš kraj mog groba,teške suze ti ćeš liti,ali kasno će ti biti..ja se neću probuditi i više te neću moći poljubiti...
Da ti ne postojiš imala bi svu sreću,smijeh i uzvraćenu ljubav.Da ti ne postojiš smijala bi se,voljela i nebi tugovala. A zapravo da ti ne postojiš nebi imala ništa,jer ni ja tad nebi postojala..
One noći kad si krao poljupce moje,one noći kad bili smo samo nas dvoje,one noći kad smo postali jedno-ma ništa mi kao ta noć nije vrijedno..
Nema komentara:
Objavi komentar