četvrtak, 11. lipnja 2009.

Koliko ljubavi zapravo imamo...

Često večer provodim uz neki film,neke gledam po ne znam koji put više, ali svaki put me nešto od toga navede na razmišljanje... Tako sam večeras počela razmišljati o tome koliko velikih ljubavi imamo u životu?
Ja ne mislim da postoje velike ljubavi.. meni je svaka ljubav velika.. ne mogu se uspoređivati.. svaka je drugačija.. ali nipošto veća ili manja. Možda se nekada i čini kako su neke ljubavi veće od drugih, ako je bol prevelika možda, no kada prođe vrijeme i dođe neka nova ljubav, brzo zaboravimo bol i tugu..i govorimo sami sebi da je ta ljubav ipak najveća do sada..
U ovom slučaju mogla bih reći kako veličina nije niti najmanje bitna ...VELIČINA LJUBAVI NARAVNO :))
Što je to uopće bitno kako bismo zavoljeli nekoga?... nije bitna ljepota, šarm, duhovitost, materijalno stanje...baš ništa od toga, jer postoji nekakva viša sila, neki kažu "kemija", magična privlačnost koja nas privuče nekome, a ako ta snaga potraje, može se razviti i u ljubav...

Sve ljubavi su velike, razlika je možda u boli koju uzrokuju... Ne znam zašto ljubav uvijek boli, zašto se kada je sve savršeno događaju ružne stvari, zašto se sudbina petlja gdje ne bi trebala.....

Naša razmišljanja kada smo tužni najčešće budu ovakva...znam da te volim, ali dati ću sve od sebe da to promijenim, neću te više voljeti jer je tako najbolje... ništa od svega toga mi nije niti trebalo, ali ja moram pogriješiti da bih znala što je krivo...nismo jedno za drugo..

Koliko god nam bilo teško trebali bi pozitivno razmišljati-dati sebi novu priliku, jer znamo da to možemo i zaslužujemo. Možda uspijemo, ali ako i ne, znati ćemo makar da smo pokušali...

Nema komentara:

Objavi komentar