I kad sam budna sanjam..
Moj život je stvaran, daleko od onoga o čemu maštam, ali moji snovi su utočište u koje uvijek mogu pobjeći, skloniti se od svega teškoga i ružnoga...
Znam da to nije najbolji način, da će me ti snovi možda odvesti tamo gdje ne želim ići, svjesna sam kako nema mjesta i vremena da živim sve svoje želje, ali kad odem u snove, tamo je sve po mom. Zato često i budna sanjam sve one lijepe stvari koje želim, tada vjerujem u to da sam sretna...
Vjerujem da je sve to vrijedno, u onim rijetkim trenutcima, minutama, satima kada su moji snovi stvarni.
I volim vjerovati u to da mogu sve što želim, da mogu promijeniti život barem djelomično, kako bi što više nalikovao snu. I sada sanjam o poslu-kojeg toliko dugo čekam i sretna sam jer vjerujem u sve to...ne znam što će biti kad se probudim.. :))
Nema komentara:
Objavi komentar