Rekli su da sam još mlada.. premlada da shvatim što se događa sada... mislili su da sam još dijete... da me muči škola i knjige, da ne znam za prave brige... Govorili su da dijete ne može zaljubljeno biti... ni istinski voljeti... No, nisu znali da ovo dijete zna što je ljubav, da zaista voli...i da te ljubav ne prestaje da boli... Znalo je dijete i što znači ostavljen biti... i pronašlo dijete način za osjećaje skriti... Pričali su mnogi tom djetetu bajke noćima... i mislili su da dijete još ne vidi stvarnost tim snenim očima... No, dijete je za stvarnost bolje od njih znalo... i bilo je povrijeđeno i ranjeno, ali nikad nije stalo da voli... i nikad nije na koljena palo da moli... Osmjeh na djetetovom licu bio je vedar i snažan... Nitko nije shvatio da zapravo je lažan... Nije dijete više željelo da živi ovaj život ludi, kad bi leglo molilo bi da se više ne probudi... Pokušavalo je mnogo puta dijete uzeti stvari u svoje ruke, prevariti život, skratiti muke... No, dijete nije dovoljno snage imalo, Dijete ko dijete ipak se bojalo... I ostalo je dijete život živjeti, I nadalo se da će i njega netko jednom zavoljeti...
Nema komentara:
Objavi komentar