Osjećaji u Nama

SNAGA ŽIVOTA:
"Obala čvrsto stoji, ne pomiče se ni milimetra, ali valovi uvijek novom žestinom udaraju o nju." Čvrstina stijene i upornosti valova, to je slika našeg života. Nemoguće je ne uprljati ruke, lice i tijelo. Nemoguće je ne pogriješiti i ne uprljati savjest, nemoguće je ne zamjeriti se s prijateljima ili ih razočarati. Ali ipak, lice ti može postati čisto, ruke oprane, savjest rasterećena, a prijatelji te mogu voljeti još većom ljubavlju. Život nije u tome da ruke ne uprljaš- već da ih opereš, nije u tome da ti lice bude prljavo- već da ga stalno pereš. Tko mračnim očima gleda na život, misli da je život stalno prljanje savjesti, tijela, lica, ruku i međuljudskih odnosa. Onaj tko život gleda sa svijetle strane, raduje se gledajući ga kako opet postaje ljepši, slobodniji, kako čovjekove ruke postaju čiste, lice sjajnije, savjest sve jača, a međuljudski odnosi i dalje funkcioniraju. I jedno i drugo mora ići skupa. Nije tragično uprljati se, nego ne oprati se. Bilo bi tragično kad bi rekao, čemu prati ruke kad ću ih opet uprljati. Zamisli da se ne pereš mjesec dana. Upravo tako činimo, ako se mjesecima i godinama ne ispovijedamo... Ljudi i priroda, prašina i blato oko tebe i u tebi neprestano će te prljati, poput morskih valova će navaljivati na tebe, ali ti znaš da se uvijek možeš očistiti, pokajati, pomiriti s prijateljima, oprati, da bi bio čist i još ljepši. Ako te netko povrijedio pa mu ti opraštaš, ili si ti nekoga povrijedio pa ti on oprosti, onda je vaše prijateljstvo još čvršće. To je poput kosti koja pukne, jača je na mjestu gdje zaraste. I željezo je jače tamo gdje je zavareno... :) Čovjekov život se, dakle, sastoji u stalnom pranju, čišćenju, ustajanju, ohrabrivanju. No, to nije povratak na staro, već uvijek novi i novi korak. Svako pranje i svako pomirenje s drugima, svako pokajanje prema Bogu jest novi korak prema ljudima, Bogu i prema čistoći. Ono što te ne ubije, to te ojača. Što te više napadaju prljavštine, što više moraš padati pa ustajati, što te ljudi više vrijeđaju, kritiziraju, muče, ne razumiju i udaraju, što te ruka sudbine više pritišće, to ćeš sa snagom koju nosiš u sebi lakše se- podići ,rasti.. Padovi koji se ponavljaju, a ti se ponovo dižeš, ohrabruju te. Ne boj ih se. Oni te ne mogu uništiti kao što valovi ne mogu uništiti stijenu. Ali, kao što valovi čine bezbroj različitih likova u stijeni, tako ćeš i ti svojim padovima poprimiti bezbroj likova, oblikovat će te, očeličiti i usmjeriti novim životnim pogledima. Time što si dopustio da padneš, ali si se digao, moći ćeš drugima pomoći da ne ostanu ležati... Možda je zato Isus dopustio da i po drugi put padne pod križ. Ne boj se, posljednja riječ života nije ostati ležati već ustati i zauvijek stajati na nogama. Neka te prati ta svijetla perspektiva život...