Trebalo mi je toliko vremena da nastavim živjeti bez tebe,toliko suza i neprospavanih noći i toliko snage da zavaram samu sebe..
I sad kad sam donekle uspjela ko' za inat mi kule rušiš..pojaviš se na sekundu i opet me pogledom svojim mučiš.Zašto mi to sada opet radiš? Opet one stare iskre pališ?
I opet ponovno počinjem sebe da zavaravam..glumim pred svima da mi nije stalo,a noćima svoju ljubav provjeravam.
U ovoj laži mi je jedini spas jer su sve ostalo boli i sjete..izvana sam hladna,čelična žena,,a iznutra ranjivo i uplašeno dijete...
Nema komentara:
Objavi komentar