četvrtak, 11. lipnja 2009.

Prijatelji ili nešto više???

Djevojka se zaljubila u svog prijatelja iz djetinjstva. Mnogo vremena su provodili zajedno, poznavali su se i bili dobri prijatelji, pa su stoga nakon nekog vremena jednostavno odlučili biti zajedno. Voljeli su se na svoj način, ne bih rekla kako to nije bila 'prava' ljubav jer smatram kako je svaka ljubav prava i drugačija na svoj način, no ova njihova je bila u skladu s njihovim srednjoškolskim godinama. Proveli su zajedno nešto više od dvije godine u vezi. Ona se trudila uvijek njemu pomoći u svemu, udovoljiti njegovim željama, provoditi što više vremena s njim. Bila je bliska i s njegovom obitelji, svi su je voljeli i cijenili ono što ona čini za njega. Jednoga je dana on poludio i rekao svojoj djevojci da izađe iz njegovog stana jer je gotovo. Njemu je dosta, on više ne želi biti u toj vezi u kojoj se osjećao kao slabija karika. Ona je otišla i priči je bio kraj. Kasnije je ona nastavila normalno živjeti, a njega je zapamtila kao prvu ljubav u prošlom svršenom vremenu, no on nikada više nije imao djevojku, povukao se u sebe, ali nikada nije rekao da mu je žao zbog onoga što se dogodilo, iako to ne bi promijenilo ništa, budući da su oboje odrasli i prerasli svoju tinejdžersku ljubav...

Opet se djevojka zaljubljuje u svoga prijatelja, no ovaj put nije bilo ništa više od dubokog prijateljskog odnosa. Ona je godinama bila zaljubljena u njega, mnogo su vremena provodili zajedno, izlazili, družili se, pomagali jedno drugome, posjećivali se, razmjenjivali poruke i sl. On je svojim ponašanjem u nekim situacijama davao do znanja da želi nešto više s tom djevojkom, no ona nikada nije smogla hrabrosti otvoreno s njim razgovarati o svemu. Nakon mnogo vremena u njezin život ušao je netko novi, pomogao joj da krene dalje, a sa svojom bivšom nesuđenom ljubavi ostala je u izvrsnim odnosima, prijateljskim, gotovo bratskim...

Dečko koji je djevojci pomogao da krene dalje sa svojim životom i preboli nesuđenu ljubav pojavio se iznenada u njezinom životu. Njihova je komunikacija bila vrlo intenzivna, no prošlo je određeno vrijeme dok se nisu bolje upoznali i osjetili da jedno drugome mogu reći apsolutno sve. Postali su najbolji prijatelji, iako se nisu dugo poznavali između njih je postojalo nešto neobjašnjivo. Ovo je bila ljubav u pravom smislu, koja nikada neće potpuno nestati. Zašto onda priča nema sretan kraj...zato što je dečko osoba slabog karaktera koja dozvoljava da njegovim životom upravljaju neki drugi ljudi, zato što postoji čitav splet nesretnih okolnosti koje sprečavaju njihovu sreću. Nesretne okolnosti možda se promijene, no ponekad za to može biti i prekasno...

Jedna se djevojka zaljubila u potpunog stranca, ali isto tako predivnu osobu, nježnu i pažljivu kakva rijetko postoji u muškom svijetu. On se u nju zaljubio na prvi pogled, no ona je zapravo u toj vezi tražila bijeg od stvarnosti i loših iskustava, patnje i nesretnih ljubavi. Oboje su bili iskreni jedno prema drugome, no ljubav djevojke jednostavno je svakoga dana postajala sve manja, bez nekog posebnog razloga, budući da ju je njezin odabranik držao kao kap vode na dlanu. Nakon nešto više od mjesec dana veze, on je bio potpuno siguran u ono što osjeća i zaprosio je svoju voljenu. Ona se uplašila, ali joj je to pomoglo da shvati kako zapravo ne želi provesti svoj život s njim, iako je on bio prema nekim općim mjerilima idealan muškarac, obrazovan, bogat, pažljiv, dobra osoba... Još su neko vrijeme nakon prosidbe proveli zajedno, no budući da je on uporno inzistirao na tome i postajao sve ljubomorniji, ona je otišla...

Djevojka koja je mnogo patila . Htjela je postići više u životu, iznenadila je svoju obitelj željom za fakultetskim obrazovanjem. U svom je životu nailazila na mnoge muškarce koji su bili iznimno zgodni, imućni, sportaši. Sviđalo joj se biti u takvome društvu, voljela je skupe poklone i vožnje u novim lijepim automobilima, skupe hotele, izlaske na lijepa mjesta za koja sama nije imala novca. Jednoga se dana i udala za takvoga, bio je zgodan i bogat, s njim je dobila sve u životu što je htjela, voljela ga je na svoj način, ponajviše zbog toga što joj je omogućio da živi kako je oduvijek htjela.Ali dali je on volio i nju..zato ponajprije gledajmo na dobrotu ,a ne na ljepotu i materijalne stvari..jer to u životu prođe,a dobar čovjek ostaje...i s vremenom postaje sve bolji i bolji..

Što žele muškarci, jesu li oni bezobzirni majmuni, jesu li žene kuje, pokvarene, tko koga iskorištava, isplate li se ponekad prljave igrice ili ne....ne znam i ne zanima me.
SVE VELIKE LJUBAVI (novac,lijepi auti,velike kuće) SU JOŠ VEĆI PORAZI...svatko bira sam..svatko sam sebi gradi sreću i život...

Nema komentara:

Objavi komentar