ponedjeljak, 1. lipnja 2009.

Ostaje mi samo ovaj život,
kojeg ne bih mijenjala ni za što na ovome svijetu...



Jako često se nađem u situaciji da razmišljam o svom životu i životu općenito... Normalno je da čovjek razmišlja o tome kako živi, o tome da li je sretan u životu, da li je zadovoljan svojim životom, što bi želio ili mogao poboljšati u svome životu...

Nažalost, u mojoj se blizini često nađu ljudi koji svoj život ne znaju ili ne žele poboljšati. Stalno se okreću prema prošlosti, odnosno prema događajima i trenucima kojih više nema i nikada se neće vratiti. Pate zbog toga što više nema onoga što su voljeli i ne žele se trgnuti i krenuti dalje. Dozvoljavaju si da zbog toga propadaju i gube one životne vrijednosti koje su im ostale i koje su im donekle bile zagarantirane. Drugi su pak, lijeni i nedovoljno zainteresirani za svoj uspjeh, te im je u životu bitno samo to kako će se zabaviti, kako će se što bolje provesti i proveseliti, a ne razmišljaju o tome da nema većeg zadovoljstva, veselja i zabave onda kada se to odvija kao posljedica pozitivnih i uspješnih rezultata.

S druge strane, ima i onih ljudi koji imaju sve ovo prethodno navedeno, a ne znaju to cijeniti. Oni pak, ne razumiju da bi neki dali sve na svijetu za to što imaju oni i da bi itekako voljeli i cijenili to da je njihovo. Na primjer, ljubav. Neki ljudi i ne znaju kako su sretni zbog toga što imaju dugotrajne veze, uspješne, pune poštovanja, razumijevanja... Oni bi željeli nešto više. Željeli bi da bude po njihovom, da bude kako oni žele. Zaboravljaju na kompromis, uzajamno poštovanje, pomaganje, na to da bi njihov zajednički odnos sa osobom s kojom su u vezi mogao izgubiti na vrijednosti i potonuti...

Sve su ovo čimbenici koji određuju ima li nečiji život smisao. A smisao je ono što čovjeku u životu daje motivaciju, volju, ono što ga podržava, podiže, daje mu snage za dalje, ohrabruje ga, daje mu samopouzdanje, vodi ga prema njegovim ciljevima. A ciljevi su ono što čovjeka tjera na pravi put. Najbitnije je da čovjek zna što želi i da čvrsto to želi ostvariti. Bez toga se ne može do cilja. Ako dozvoljava da ga netko usmjeri na krivi put,da ne čini ono što si je sam odredio i on to dopusti- onda to znači da mu nije dovoljno stalo da ih ostvari. Posljedice toga su nezadovoljstvo, gubitak volje, nemoćnost za povratak i misao da to nikada i nije mogao ostvariti. A to nije točno!

Događa se i to da čovjek danas na nikoga ne može računati. Ako i može, takvih je jako malo i takvi su daleko kada ih trebamo. Jako je teško naići na iskrenog i poštenog kolegu i prijatelja. Upravo je nevjerojatno da upoznate nekoga tko će Vam pružiti ruku, a da pritom ne traži protuuslugu. O poštovanju da i ne govorim... Danas ljudi gotovo uopće ne cijene jedni druge. Nema više prijateljstava, dobrosusjedskih odnosa, uspješnih ljubavnih veza i brakova... Sve propada... A što je tome razlog? Mržnja, zavist, ljubomora, ... Tko zna?!

Kao što i sami vjerojatno zaključujete, odgovori na neka banalna pitanja ne postoje. Najinteresantnije je to što ćete prije pronaći rješenje nekog kompliciranog problema, nego riješiti neku bezazlenu situaciju koja Vas muči.

Ja na to gledam, recimo ovako...

Sa svojim sam životom zadovoljna. Ne trebam velike stvari, već samo sitnice – koje me čine izuzetno sretnom i zadovoljnom . Za svoje ciljeve, uspjeh i budućnost se borim sama i nikada neću dozvoliti da mi to zadovoljstvo i trud netko uništi. Uvijek ću vjerovati u sebe, u svoje sposobnosti, znanje, uvijek ću se truditi biti bolja. Danas je jako teško vjerovati da će mi netko drugi pomoći – zato nikada ne bih nekome povjerila da mi učini nešto za što sam sigurna da ja mogu učiniti bolje. Zapravo, moram priznati da ono što želim ostvariti nitko ne može učiniti bolje od mene. Na kraju, nikada nisam zadovoljnija nego onda kada svoje ciljeve ostvarim sama, bez ičije pomoći. To je cijena uspjeha, cijena zadovoljstva, uloženog rada, truda, muke, volje...

Ostaje mi samo ovaj život, kojega ne bih mijenjala ni za što na ovome svijetu... Jer sam si ga sama takvim učinila...

Nema komentara:

Objavi komentar