I sama sam se iznenadila kada sam vidjela kolika je snaga laži isfrustrirane osobe bolesnoga uma. Takvo nešto nisam mogla niti zamisliti, jer vjerovala sam da se takve priče i spletke događaju samo u najglupljim sapunicama. Inače nisam osoba koju uzrujavaju priče meni nebitnih ljudi, no ovaj put sam izgubila razum i živce, jer je to neljudsko biće ugrozilo meni bitne stvari. Malo je nedostajalo da izgubim neke drage ljude iz svog života.
Nadam se da će se ovo riješiti na pravi način i da će sve biti u redu, poslovica kaže da je svako zlo za neko dobro...još ne vidim što je u ovome svemu dobro, no mislim da ću i to uskoro saznati.
Još jednom želim reći, ovdje javno da to svi mogu pročitati, kako uvijek nastojim stajati iza svega što govorim, ne sramim se svojih riječi i postupaka te sa svima mogu razgovarati otvoreno i gledati ih u oči jer nemam razloga lagati niti bilo što skrivati. Oni koji su ljubomorni na mene ili imaju nešto protiv mene neka budu ljudi i riješe to na pravi način, a ne lažima i spletkama iza mojih leđa...
Nisam mogla niti zamislit kako je užasan osjećaj kada znaš da je jedan tren dovoljan da izgubiš ljude koji su ti jako dragi, a ne možeš učiniti ništa, samo sjediti mirno i čekati kraj svega. Osjećala sam se potpuno nemoćno, uplašeno i povrijeđeno, uz povremene napade bijesa.
Mislim da svatko u životu jednom plati svoje pogreške. Onaj koji je kriv za sve vjerojatno već plaća. Mene to više ne zanima, moja je savjest čista...
Vi koji me poznajete i koji mi vjerujete, volim vas...a ostalima poručujem:kad-tad će vam se sve to vratiti..sporo ,ali uvijek dođe sve na svoje..
Još jednom želim reći, ovdje javno da to svi mogu pročitati, kako uvijek nastojim stajati iza svega što govorim, ne sramim se svojih riječi i postupaka te sa svima mogu razgovarati otvoreno i gledati ih u oči jer nemam razloga lagati niti bilo što skrivati. Oni koji su ljubomorni na mene ili imaju nešto protiv mene neka budu ljudi i riješe to na pravi način, a ne lažima i spletkama iza mojih leđa...
Nisam mogla niti zamislit kako je užasan osjećaj kada znaš da je jedan tren dovoljan da izgubiš ljude koji su ti jako dragi, a ne možeš učiniti ništa, samo sjediti mirno i čekati kraj svega. Osjećala sam se potpuno nemoćno, uplašeno i povrijeđeno, uz povremene napade bijesa.
Mislim da svatko u životu jednom plati svoje pogreške. Onaj koji je kriv za sve vjerojatno već plaća. Mene to više ne zanima, moja je savjest čista...
Vi koji me poznajete i koji mi vjerujete, volim vas...a ostalima poručujem:kad-tad će vam se sve to vratiti..sporo ,ali uvijek dođe sve na svoje..
Nema komentara:
Objavi komentar