ponedjeljak, 15. lipnja 2009.

Nepravda...

I sama sam se iznenadila kada sam vidjela kolika je snaga laži isfrustrirane osobe bolesnoga uma. Takvo nešto nisam mogla niti zamisliti, jer vjerovala sam da se takve priče i spletke događaju samo u najglupljim sapunicama. Inače nisam osoba koju uzrujavaju priče meni nebitnih ljudi, no ovaj put sam izgubila razum i živce, jer je to neljudsko biće ugrozilo meni bitne stvari. Malo je nedostajalo da izgubim neke drage ljude iz svog života.
Nadam se da će se ovo riješiti na pravi način i da će sve biti u redu, poslovica kaže da je svako zlo za neko dobro...još ne vidim što je u ovome svemu dobro, no mislim da ću i to uskoro saznati.
Još jednom želim reći, ovdje javno da to svi mogu pročitati, kako uvijek nastojim stajati iza svega što govorim, ne sramim se svojih riječi i postupaka te sa svima mogu razgovarati otvoreno i gledati ih u oči jer nemam razloga lagati niti bilo što skrivati. Oni koji su ljubomorni na mene ili imaju nešto protiv mene neka budu ljudi i riješe to na pravi način, a ne lažima i spletkama iza mojih leđa...

Nisam mogla niti zamislit kako je užasan osjećaj kada znaš da je jedan tren dovoljan da izgubiš ljude koji su ti jako dragi, a ne možeš učiniti ništa, samo sjediti mirno i čekati kraj svega. Osjećala sam se potpuno nemoćno, uplašeno i povrijeđeno, uz povremene napade bijesa.

Mislim da svatko u životu jednom plati svoje pogreške. Onaj koji je kriv za sve vjerojatno već plaća. Mene to više ne zanima, moja je savjest čista...

Vi koji me poznajete i koji mi vjerujete, volim vas...a ostalima poručujem:kad-tad će vam se sve to vratiti..sporo ,ali uvijek dođe sve na svoje..

Nema komentara:

Objavi komentar