subota, 6. lipnja 2009.

IZBRISANO DJETINJSTVO...


Nestrpljivo sam brojala i čekala taj dan-da ga vidim da mu padnem u zagrljaj..al' taj dan nikad došao nije.. Ništa više nije kao prije.. Izgubila sam svoj dom i onu sobicu malu..zidovi sjećanja se ruše, djetinjstvo moje se red za redom briše.. Zar je tako lako obrisati one lijepe dane i mladost moju.. dok sam se igrala na cesti i pričala moru.. Zar je nestala ona toplina i onaj šum mora-koji me je nekad pratio kad sam bila od suza umorna.. Zar će otići prijatelji i one ludosti stare,pusta školska sjećanja,odmori i kave.. Zar će izblijediti sva mjesta i sve ljubavi.. Zar će nevažne postati sve one pjesme i svi oni tajni poljupci.. Zar će vrijeme uzeti meni sve one lijepe dane,moju prvu ljubav..moje prvo razočaranje.. Gdje su one suze koje sam isplakala,one ulice gdje sam skakala.. Ona klupa gdje sam se s njim ljubila,onaj zid gdje sam se uvijek skrivala.. Ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,tamo gdje sam odrasla.. Samo one koje su te voljele..znaju kako je teško bez tebe..

Nema komentara:

Objavi komentar