Da držim novčanicu od 20kn u prostoru punom ljudi..bilo bi ovako... Da pitam - Tko od vas želi ovu novčanicu? Sve ruke bile bi u zraku.. A ja bi na to rekla: - Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim sljedeće. Pritom bih zgužvala novčanicu i ponovo je podigla u zrak s istim pitanjem - Tko još uvijek želi ovu novčanicu? - Ruke bih (sigurno) još uvijek bile u zraku .. - A što ako napravimo ovo? - bacila bih novčanicu na pod i počela je gaziti, a potom je pokupila izgužvanu i uprljanu... i opet pitala - Tko je od vas želi sada? Ruke bih još uvijek bile u zraku... TAD BIH JA REKLA- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju ... - Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20KN ... U životu puno puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini i sve to zajedno s odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo. I tada mislimo, da ne zavrijeđujemo ljubav, toplinu i da ne vrijedimo ništa.. Međutim, neovisno na to što se dogodilo ili što će se dogoditi s nama,nikada nećemo izgubiti svoju istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni- još uvijek smo neprocjenjivi… osobito za one koji nas vole. Veličina našeg života ne izvire iz toga, što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!!!!
Nema komentara:
Objavi komentar