SJEĆANJE:
Dali se sjećaš one noći davne,
Dali se sjećaš naše klupe stare.
Živjeli smo samo jedno za drugo,
Noćima pričali dugo, dugo..
Zakleli smo se na ljubav vječnu,
Željeli ništa, samo sreću.
Drugi su nam se smijali, rugali..
No mi ih uopće nismo slušali.
Da smo zajedno jedino je bilo važno,
Znao si me grliti noćima snažno.
Mjeseci su nam prolazili kao minute,
Rješavali smo skupa sve nevolje i muke.
Tada je došla ona i uzela te od mene,
Ja sam za tebe postala djevojka iz sjene.
Sve si zaboravio u jednome trenu,
Naše dane i našu ljubav vječnu.
Ti si ljubio nečije usne druge,
A ja plakala noćima od tuge.
Uspomene i dalje čuva srce moje,
Tuguje i pati od izgubljene ljubavi tvoje.
Ipak sam te voljela i nek ti u životu vlada sreća..
Meni su ostala samo sjećanja i neostvarena ljubav vječna...
MUŠKI PONOS:
Zar je bitno u životu tko će prvi prići?
tko prvi nazvati?tko sa ponosa sići?
zar je bitno uvijek macho biti?
čekati,trpjeti i alkohol piti?
zar nije ljepše preko ponosa prijeći
reći oprosti,ponos srcem sasjeći
griješiti je ljudski
opraštati božanski
zato umri muški
ne ljubi poganski....
nemoj da ti srce od ponosa kamen bude
nemoj da ti dušmani u ljubavi sude
i kad ti srce sve sumnje sabere
ne daj da te ponos do srži razdere
nek ti srce oprost, toplinu i nadu daje ,nek zla mržnja nestaje
jer ljubav sve prašta,svemu se nada.. ljubav nikad ne prestaje...
Nema komentara:
Objavi komentar