utorak, 2. lipnja 2009.


Dali znaš da mi značiš sve,
da želim ljubiti samo tvoje usne vrele...od onog trenutka kad su nam se oči prvi put srele..

Oprosti za poruku u ove sitne sate,
oprosti ali noćas me tužne misli prate...Oprosti što ti ne dam da zaploviš u svoje sne,ali znaj da na tebe mislim i noći ove..

Zbogom i nikad više ne sjeti se da smo se u životu sreli,nek hladan stisak naših ruku izbriše sve što smo htjeli..Ne čudi se što ti to kažem,jer ne želim da srce boli i ispašta...Tko bol nanosi tom se lako ne oprašta..

Odlazim,ostavljam te,ali ne kao prije ovaj put zauvijek..Sad plači,više nikad ti neću doći..ni kad padaju kiše,ni kad me tuga svlada..ni kad ti loše ide..ma nikada,nikada više....

Na dlan duše moje sklopi oči svoje i nek ti ljubav da do znanja da si moja tiha tajna,još si više moja želja,a imam te tek kao prijatelja...

Posljednje zbogom primi od mene i to nek bude radi uspomene...jer srce tvoje je tako htjelo pa je rastanak ovaj tvoje djelo...

Oprosti za ono večer kad sam ljubila usne tvoje,kada je u naručju tvome zadrhtalo tijelo moje,izgubila sam razum svoj-ljubeći tebe dragi moj..vjerovala sam da si samo moj...

Ti si moje sunce što me jutrom budi..ti si moja nada za ovaj život ludi..
Ti si jedini do čega mi je stalo..da te imam život cijeli bilo bi mi malo...

Nema komentara:

Objavi komentar